Top 10 similar words or synonyms for upravnici

kolegijem    0.499485

okružnim    0.495812

banderija    0.484400

privođeni    0.484167

banderiji    0.483881

nadzornici    0.483344

virilisti    0.473371

bezuspješni    0.470827

spriječeni    0.470150

nedužnim    0.469824

Top 30 analogous words or synonyms for upravnici

Article Example
Bijeli ovratnik Izraz bijeli ovratnik nastao je od toga da su zaposlenici koji su se bavili uredskim poslovima - odvjetnici, liječnici, upravnici i sl. - od fizičkih radnika razlikovali po tome što su na posao nosili poslovna odijela s kravatom i bijelim košuljama.
Dobroslav Paraga 2005. godine dolazi još jedna optužba na Paragin račun. Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske podnijelo je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine kaznenu prijavu protiv bivših visokih dužnosnika Republike Hrvatske poput ministra unutarnjih poslova i ministra pravosuđa. Prvooptuženi je postao osnivač i organizator HOS-a Dobroslav Paraga, a drugooptuženi Antun Luburić, komandant HOS-a za Čapljinu. Kao trećeoptuženi naveden je Blaž Kraljević, bivši zapovjednik HOS-a za Hercegovinu. Prijavljen je i Vinko Martinović Štela, potom zapovjednici i upravnici logora, te brojni drugi, najviše stražari, sve do broja od ukupno 42 osobe, a teretilo ih se za smrt nekoliko Srba. Odgovarajući na optužbe, Paraga je u svom stilu izjavio: "Optužbe na moj račun su toliko apsurdne da ću ja te Karadžićeve jurišnike iz zločinačke tvorevine Republike Srpske tužiti za tešku klevetu."
Pretorijanci Pretorijanskom je gardom tijekom Rimskog carstva zapovjedao časnik iz viteškog staleža s nazivom "pretorijanski prefekt" "(praefectus praetorio)". Prve pretorijanske prefekte postavio je car August 2. godine pr. Kr. te su najčešće dvojica istovremeno obavljala tu dužnost. Prefekti su ponekad imali vrlo veliki utjecaj na cara, kao već navedeni Sejan u slučaju cara Tiberija. Nekoliko pretorijanskih prefekata bili su poznati pravnici, kao Papinijan, Julije Paulo i Ulpijan, jer su tijekom 2. i 3. st. pretorijanski prefekti dobijali sve više važnih sudskih ovlaštenja (tj. odgovornost za krivične parnice u cijeloj Italiji osim grada Rima). Ipak, u najvećem broju slučajeva pretorijanski su prefekti bili vojnici. Pošto su bili odgovorni za snabijdevanje vojske, pod Dioklecijanom su postali najvažniji financijski službenici u državi. Kada je Konstantin Veliki 312. godine raspustio pretorijansku gardu, pretorijanski su prefekti izgubili svoja vojna ovlaštenja i postali upravnici nad četiri dijela carstva: nad Galijom, Italijom, Ilirikom i Istokom.
Rimska palača u Polačama (Mljet) Palača u Polačama je bila impozantne veličine i u njoj su stanovali upravnici ovog carskog posjeda, zajedno sa svojim dvorjanima i brojnom poslugom, niže i više svećenstvo te narod koji je stanovao u bližoj i daljoj okolici palače, u malim i neuglednim kućicama od kojih nije ostalo nikakvog traga. Vladajući sloj je pripadao rimsko-romanskom stanovništvu, a romanizirani su Iliri služili kao glavna fizička snaga za vađenje i prijenos kamena za potrebe gradnje palače i bazilika. Kulminacija prosperiteta otoka Mljeta u 5. i 6. stoljeću dokazuje i darovnica Odoakra od 18. ožujka 489. godine, kojom svog "comes domesticorum" Pieriusa daruje posjedima kod Sirakuze i na Mljetu, pri čemu se posjed na Mljetu procjenjen na 200 solida godišnje, što je u ono vrijeme bio veliki novac. Tako velike prihode donosila je poljoprivreda, razvijena zemljoradnja, iskorištavanje šuma, drva za ogrjev i gradnju te trgovina koja je išla kroz luku Polače u koju su dolazili brodovi iz cijelog Carstva te su jednako tako i odlazili prema svim većim lukama Carstva.
Sava Tekelija Karijeru je počeo u državnoj upravi 1790. godine kao podnotar Čanadske županije, a vremenom postao tajnik Ugarskoga dvorskog ureda. Pošto nije vidio mogućnost daljnjeg uspona i utjecaja na državne poslove, 1798. podnosi ostavku na državnu službu i 1802. napušta politički život. Povlači se u Arad, na svoja imanja. Tada je počeo u većoj mjeri zanimati se za budućnost svoga naroda. Za njegovu budućnost se posebno zazanimao kada je u Srbiji buknuo ustanak protiv turske vlasti 1804. godine. Svjestan svoga bogatstva, obrazovanja i ugleda u visokom društvu, Tekelija je sebe želio vidjeti na čelu oslobođene srpske države, a nije mu bila tuđa ni ideja o stvaranju južnoslavenske zajednice, niti misao biti prvi čovjek ujedinjenih Južnih Slavena. Kao pristaša Dositeja Obradovića s kojim se poznavao i dopisivao, rano je došao do zaključka kako je obrazovanje ključni čimbenik pokretanja srpskog naroda ka boljoj budućnosti. I prije osnivanja svoje zadužbine davao je znatne iznose novca za školovanje srpske mladeži i podizanje inteligencije u svome narodu. Ostalo je zabilježeno da je bio protiv Vukove jezične reforme i tvrdokorno je zastupao slavenosrpski jezik u znanosti i književnosti. Bio je pristaša ideje prosvijećenog apsolutizma i „njen posljednji predstavnik i pobornik među Srbima“. U dubokoj starosti od 77 godina izabran je za doživotnog predsjednika Matice srpske. Sve svoje snage usmjerio je u korist Matice i za općenarodno dobro. To potvrđuje činjenica da je smogao snage i pred samu smrt dolaziti na sjednice i predsjedavati im. Darovao je svoju osobnu knjižnicu Matici srpskoj, tako da je "Biblioteka Matice srpske" postala jedna od najstarijih i najznačajnijih knjižnica u Srba. Svoju zadužbinu „Tekelijanum“ Sava je osnovao u Pešti 1838. godine, s ciljem da se u njoj školuju siromašni i najbolji srpski učenici i studenti iz svih krajeva gdje su živjeli Srbi. Zadužbina koju je ostavio svome narodu osigurala mu je trajno i veoma istaknuto mjesto u galeriji svijetlih likova srpske prošlosti. U poznim godinama, Sava Tekelija nabavlja tiskarnicu za Maticu srpsku, pokreće izdavanje knjiga, i potpomaže mnoge pothvate ove kulturne institucije. Pred sam kraj života, cjelokupnu imovinu (imanje, kuće i 150 000 forinti) Tekelija ostavlja Matici srpskoj. Umro je iznenada i bez duljeg bolovanja 21. rujna 1842. godine u Pešti. Grob mu se nalazi u Crkvi sv. Nikole u Aradu. Ovu crkvu je izgradio njegov pradjed Jovan odmah po dolasku u Arad 1698. godine. Tekelije su bili upravnici ove Crkve sv. Nikole sve dok im se nije ugasila muška loza 1844. Njegovi memoarski spisi „Opisanije života“ (izd. Prosveta, Beograd 1966) i „Dnevnik Save Tekelije“ sačuvani su u rukopisima i tiskani u integralnom obliku tek u novijem vremenu.