asketske - Synonyms of asketske | Antonyms of asketske | Definition of asketske | Example of asketske | Word Synonyms API

Article	Example
Apstinencija	Različiti oblici stalne ili povremene apstinencije mogu biti zbog: želje za odvikavanjem od ovisnosti, vjerskih razloga (celibat, predbračna čistoća), zbog nedostatka novaca ili loših iskustava s time od čega se ljudi odriču, zbog želje za samokontrolom i dr. Kršćani poste na Pepelnicu, Veliki petak i neke druge blagdane. Židovi poste tijekom Yom Kippura, a muslimani tijekom Ramazana. Postoje asketske prakse u kršćanstvu, budizmu, hinduizmu i islamu.
Budizam	Gautama je proveo nekoliko godina udubljen u najekstremnije asketske vježbe izgladnjujući se gotovo do smrti i kontemplirajući pod vodstvom nekolicine poznatih sramana učitelja svog vremena, ali je rješenje problema patnje pronašao tek kad se odrekao tog puta postigavši nirvanu ispod "Drva prosvjetljenja", pod kojim se zavjetovao sjediti u meditaciji sve dok ne ostvari svoj cilj. Tada je postao Buda (prosvijetljeni) i spoznao je podrijetlo patnje i boli kao i put koji vodi oslobođenju. Svoja je iskustva i spoznaje sažeo u formulama četiri plemenite istine i osmerostrukog puta koje spominje već u prvoj propovijedi i koje su temelji budističke doktrine.
Pitagorejska škola	Pitagorejske religiozno-asketske ideje bile su usredotočene na koncept čistoće i očišćenja, pošto je učenje o seobi duša poslijedično vodilo ka poticanju različitih oblika odgoja duše. Praksa šutnje te proučavanje glazbe i matematike predstavljali su pripremu za njegovanje duše. Ako je Pitagora uistinu uveo zabranu konzumacije mesa, to se moglo objasniti učenjem o seobi duša. Postojala su i neka pravila čisto vanjskog karaktera, koje detaljno opisuje Diogen Laertije, a koja se teško mogu smatrati čisto filozofskim doktrinama, na primjer zabranu jedenja boba (κύαμος), izbjegavanje kretanja glavnom ulicom, izbjegavanje stajanja iznad odrezaka vlastitih noktiju, izbjegavanje ostavljanja tragova lonca u pepelu, zabrana sjedenja na mjerici za žito itd.
Leonard Bajić	Bio je prepoznatljiva stila pisanja. Znao je što čitateljstvo želi, pa su ga čitali i jednostavni i učeni, pratio je inozemne bogoslovno-asketske revije i iz njih crpio nadahnuće za daljnji rad. Pozornost je posvetio brojnim jednostavnim, dobrim i svetim dušama među našim ljudima, koje još uvijek, radi naše nemarnosti, ostaju nepoznate, a mogu biti uzor bogoljubna i kreposna života drugima. Među ostalim opisao je Ivku Živalj, Ivana Rozića, Josipa Ivelića i dr. Druge teme o kojima je pisao su svijest Božjeg boravka u ljudskom tijelu, nesavršenosti, samoodricanje, novi putevi duhovnog života i apostolata, sakramenti kao sredstvima mističnog sjedinjenja, sabranost u molitvi, Sveto pismo, BDM i njeno štovanje u katolika te kod sjedinjenih i nesjedinjenih istočnih kršćana, duhovno savršenstvo, tekstove nabožno-divulgativne naravi, listopadskim pobožnostima, čudesima (Lourdes, čudotvorno raspelo u Limpiasu), ukazanjima Žalosne Gospe u La Saletti i dr. U duhu svog vremena branio je svojim pisanjem istine vjere i zasade katoličkog nauka. To je činio pokrivanjem tema i izravnog vjerskog života kao i temama koje su se ticale narodnih i kulturnih tekovina kao sastavnicâ koje pripadaju vjeri i nacionalnoj svijesti.
Crkva bosanska	Opći značaj Crkve bosanske bio je također vrlo različit od onoga što obično dovodimo u vezu s bogumilima ili katarima. Te su heretičke sljedbe bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvu i svjetovnoj moći crkava, i odricale su se zemaljskih dobara. Crkva bosanska u svom punom procvatu (u 14. i na početku 15. stoljeća) posjedovala je veliku moć, a njeni su velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali diplomatske misije. Kraljevi kao što su Stjepan I. Kotromanić i Tvrtko, iako nisu bili pripadnici Crkve bosanske, održavali su s njom prijateljske odnose; čini se da su i neke velike plemićke obitelji pripadale toj crkvi. Najpoznatiji velikodostojnik Crkve bosanske gost Radin bio je stariji savjetnik hercega Stjepana Vukčića i očito je i sam bio bogataš: u oporuci je ostavio 5000 dukata u gotovini, konje, srebrne i zlatne tanjure, ("plašt ukrašen krznom i zlatom") i ("crveni plašt od svile sa šesterostrukim nitima ukrašen krznom i samurovinom a što mi ga je podario Gospodar Kralj Matijaš"). To je zaista daleko od onih skromnih prvih katara koji su sami o sebi govorili da su "pauperis Christi" - Kristovi siromašci."