Top 10 similar words or synonyms for vladan

NotFoundError    0.789

Top 30 analogous words or synonyms for vladan

Article Example
Vladan Grujić Za reprezentaciju BiH nastupao je od 2003-2006 i u tom periodu zabilježio 24 nastupa.
Vladan Lukić Vladan Lukić (16. februar 1970 - ) je bivši srbijanski nogometaš i reprezentativac. Bio je predsjednik FK Crvena Zvezda. Nastupao je za FK Crvena Zvezda, FC Atletico Madrid, FK Vojvodina, FC Mec, OFK Beograd i FK Panailos. Nastupao je za reprezentaciju SFRJ 6 puta i postigao je 2 gola, a za SR Jugoslaviju nijedan gol i odigrao je jednu utakmicu.
Vladan Savić Vladan Savić (rođen 26. jula 1979. u Beranama, SFRJ (danas Crna Gora) , je crnogorski fudbaler i od sezone 2007 nastupa za FK Kečkemet iz Kečkemeta (Mađarska). On je ranije nastupao za FK Berane (CG), FK Budućnost Podgorica (CG), FK Mladost Apatin (SRB), FK Spartak (SRB) i FK Voždovac (SRB).
Vladan Lukić Vladan Lukić nastupa od 16 godine. Prvi put je odigrao utakmicu za Crvenu Zvezdu protiv Vardara 1986. Vladan Lukić je oženjen i ima dvoje djece.
Vladan Grujić Vladan Grujić, rođen 17. maja 1981 u Banjoj Luci, je bosanskohercegovački nogometaš. Trenutno je član FK Borac Banja Luka, kluba u kojem je ponikao i za koji je u karijeri odigrao preko stotinu ligaških mečeva. Prije posljednjeg povratka u Banju Luku i Borac u sezoni 2012/2013, nastupao je još za FK Sarajevo i FK Laktaše iz Bosne i Hercegovine i za još 10-ak klubova u inostranstvu.
Vladan Savić Igra na sredini terena.
Kerber (grupa) Godine 1990. izlazi novi album "Peta strana sveta". Dvije godine kasnije grupu napušta Branko Isaković, te grupa prestaje s aktivnim radom. Godine 1994. novi članovi grupe postali su Saša Vasković, Vladan Stanojević i Goran Đorđević, te grupa opet počinje s radom. Povodom 30 godina postojanja grupa je napravila miniturneju, obilježavajući svoj rođendan u Novom Sadu, Nišu i Beogradu.
Dragoljub Đuričić Vlatko Stefanovski, Kornelije Kovač, Zdravko Čolić, Nikola Dimuševski, Bodan Arsovski, Bora Dugić, Arsen Dedić, [[Kemal Monteno] ] Bodo Kovačević, [[Davorin Popović]], [[Điđi Jankelić]], [[Ipe Ivandić]], [[Laza Ristovski]], Nikola Čuturilo, Aleksandar Habić, [[Dejan Cukić]], Aleksandar Lokner, Zvonko Đukić, Ivan Fece Firchie, Darinka Matić-Marović, Hor Krsmanović, [[Ivan Ilić]] Jazz orkestar RTB, [[Radomir Mihailović točka]], Lola Andrić, Josip Boček, [[Bora Đorđević]], Laurens van Rooyen, Chris Nichols, Zoran Živković, Bane Božinović, Tomica Nikolić, Goran Sepa, Kristina Savić, [[Ivana Jordan]], Bojan Ristić, Katarina Milošević Tamara Marković, Ljubiša Paunić, Bata Miodrag Kostić, Žika i [[Dragi Jelić]], Igor Malešević, Biljana Kitanović, Sandra Belić, Petar Ivanović, St. George Strings. George, [[Đorđe Balašević]], [[Aleksandar Dujin]], Duda Bezuha, [[Slobodan Marković]], Ognjen Radivojević, Vladan Vučković, Bata Božanić, Nenad Petrović, Vlada Maričić, Goce Micanov, ŠEĆEROV, Lav Bratuša, Aleksandar Sedlar, Milan Šarić, Žika Filipović, Tom Freklin, Akash Bhatt, Johnny, Pop Asanović, [[Steve Gut]], i mnogi drugi.
Socijalistička federativna republika Jugoslavija Najznačajniji jugoslavenski pisac bio je Ivo Andrić, koji se nakon povratka iz nacističke Njemačke sa mjesta jugoslavenskog ambasadora, dobrovoljno povlači u izolaciju i stvara svoja najbolja djela: Na Drini ćupriju, Gospođicu, Travničku hroniku i druga djela. Mada se pridružuje Komunističkoj partiji, njegova djela ostaju historijski vezana uglavnom na zbivanja u Bosni i Hercegovini i djelomično Srbiji. Drugi značajniji pisac bio je hrvatski književnik Miroslav Krleža, koji se takođe politički angažira, ali mu djela ostaju tematski na ranijim radovima historije hrvatskog društva i događanjima za vrijeme Prvog svjetskog rata. Najobjavljeniji autor postao je ubrzo bosanskohercegovački književnik Branko Ćopić, koji osim knjiga za djecu i omladinu stvara i kritičke romane o dešavanjima u SFRJ: Osma ofanziva i Prolom, djela koji govore o ratnim i poratnim godinama, te sukobima nastalim političkim podjelama u društvu. Nakon povratka iz egzila Miloš Crnjanski nastavlja svoje poetsko djelo, a šezdesetih se godina profilira srbijanski književnik Dobrica Ćosić, učesnik NOB-a i bliski suradnik Josipa Broza, stvarajući djela o ratu, te raskolu srpskog stanovništva za vrijeme rata. U kasnijim djelima, polako se odmiče od političke linije, te postaje disident, koji u svojim djelima kritizira razvoj jednopartijskog sistema. Značajniji pisci tog vremena su: Izet Sarajlić, Borislav Pekić, Aleksandar Tišma, Vladan Desnica, Skender Kulenović, Meša Selimović, Miodrag Bulatović, Ranko Marinković, Slavko Goldstein, Ivan Aralica, Zvonimir Balog, Vjenceslav Novak, Ahmet Hromadžić, Gorann Tribuson, Slavenka Drakulić, Desanka Maksimović, Miroslav Antić, Oskar Davičo, Danilo Kiš, Dževad Karahasan, Miljenko Jergović, Isak Samokovlija, Abdulah Sidran, Matija Bećković, Tone Seliškar, Edvard Kocbek, Prežihov Voranc.
Albanofobija u Srbiji Srpska propaganda je Albance prikazivala nesposobnima da upravljaju sami sobom, prikazujući ih kao strani element koji treba iskorijeniti. U širenju predrasuda prema Albancima ističe se dr. Vladan Đorđević (1844–1930), tadašnji predsjednik vlade Srbije. On je prikazivao Albance kao divlji narod koji nema historiju, opisujući ih evropskim crvenokošcima koji spavaju na drveću. On je predlagao Evropi da “podijeli ove nedisciplinirane ljude između Srbije, Grčke i Crne Gore”. Vlada Kraljevine Srbije je stajala na gledištu da Albanci uopće nisu narod, već izdijeljena i međusobno zakrvljena plemena, bez zajedničkog jezika, pisma i vjere. Smatrao je da bi tek kolonizatorskim utjecajima, odnosno uključenjem Albanaca i njihovih teritorija u srpsku državu, bilo omogućeno njihovo obučavanje za civiliziran život. Srpska štampa je širila stereotipe o Albancima kao o divljacima nesposobnim za samostalan državni život. Čak i mnogi srpski naučnici su, prije nastanka nezavisne Albanije 1912. godine, pokušavali dokazati nesposobnost Albanaca za stvaranje vlastite države, tvrdeći da albanska plemena nemaju potrebu za državom niti sposobnost da se konstituišu u naciju, te im je stoga potrebno tutorstvo. Opet, istaknuti srpski socijaldemokrata Dimitrije Tucović u svojoj knjizi "Srbija i Arbanija" kritički napada ovakvo gledište srpskih političara: osvit Prvog balkanskog rata kralj Petar I Karađorđević je 18. oktobra 1912. godine izdao proglas u kome kaže da će njegova armija donijeti "slobodu, bratstvo i jednakost", ne samo Srbima već i Albancima, nakon čega je srpska vojska krenula u osvajanje Albanije, čineći nad albanskim stanovništvom brojne zločine. Tucović bilježi da je dio štampe u Srbiji duže vrijeme rasprostirao o albanskom narodu tendenciozna mišljenja, izazivajući kod srpskog naroda mržnju prema "divljim Arnautima," uz pripisivanje pogrdnih izraza. Nakon pripajanja Kosova Kraljevini Srbiji, Kosovski Albanci su bili suočeni s politikom prisilne srbizacije, koja se ogledala u zabrani korištenja albanskog jezika, pokrštavanju, kolonizaciji i etničkom čišćenju.