Top 10 similar words or synonyms for seobama

albancima    0.664689

dinastijama    0.638935

etničkom    0.631564

mišljenjima    0.625103

historičarima    0.621282

pomenutim    0.620633

gospodarima    0.616152

klanovima    0.604175

brojnosti    0.601360

rodovima    0.593650

Top 30 analogous words or synonyms for seobama

Article Example
Hrvati u Bosni i Hercegovini Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini potiče, od Slavena koji su doselili u Bosnu i Hercegovinu u slavenskim seobama u 7. vijeku. Po većini historičara, slavenska plemena i etnički element su bili zastupljeni ili dominantni u većem dijelu stare Bosne i Huma, prvenstveno u području između poriječja Une, Save, donjeg toka rijeke Drine, te Neretve. To su historijske zemlje stare Vrhbosne, Donjih Krajeva, Tropolja, te dijelova Huma i Soli. Neki historičari smatraju da je hrvatski element prevladavao do linije koja spaja rijeke Bosnu i Neretvu, dok je na istoku bio rjeđi, uz značajne naseobine u Zahumlju, no dosta slabije u Travunji, a zanemarivo u Podrinju i veoma malo u sadašnjoj Semberiji.
Evolucija čovjeka Još uvijek postoje neslaganja u teorijama o broju i obimu migracija. Teorijski model višestrukog širenja uključuje i teoriju južnog širenja, koju zadnjih godina sve više podržavaju genetički, lingvistički i arheološki dokazi. Po toj teoriji, došlo je do obalne migracije modernih ljudi iz područja Roga Afrike prije oko 70.000 godina. Ova grupa je učestvovala u naseljavanju Jugoistočne Azije i Okeanije, objašnjavajući tako otkriće da su se rane ljudske naseobine u tim područjima pojavila puno prije nego na Bliskom Istoku. Drugi talas migracija modernih ljudi širio se preko Sinaja u Aziju, što je omogućilo formiranje većih dijelova populacije u Euroaziji. Ta druga grupa je razvila prefinjenu tehnologiju izrade kamenog alata. Bila je manje ovisna o prirodnim izvorima hrane, koja su se nalazlai uz morsku obalu, nego prva grupa doseljenika. Velik dio dokaza o seobama prve grupe vjerovatno je uništen podizanjem razine mora na kraju svakog glacijalnog maksimuma.
Tvrtko I, kralj Bosne Dok se Ludovik I bavio pitanjem dobijanja poljske krune (1370), Tvrtko počinje da ispoljava pretenzije duž Jadranske Obale do Zadra. Ispočetka je slao ugledne trgovce i zanatlije, a sa njima su pristizale brojne porodice koje su zauzimale polja. Dalmatinska hronika bilježi da je 1371. godine u Dalmaciju pristiglo mnogo naroda iz Bosne. Zauzeli su i utvrdili se u brijegovitim stranama Dalmacije. Nedugo zatim 1375. godine zauzimaju toliko posjeda oko grada Trogira, da su se gradske vlasti morale silom zapriječiti da ne zauzmu i sam grad Trogir, piše Lucije. Za kratko vrijeme postali su važan glas u svim javnim djelima Zadra, Šibenika, Obrovca na Zrmanji. U jeku najvećih unutrašnjih nemira u Ugarskoj, Tvrtko zauzima najprije tvrđavu Klis. Zahvaljujući ovim seobama pod Tvrtkom utvrdile su se u Dalmaciji već postojeće naseobine..
Hrvati u Bosni i Hercegovini Samo stanovništvo je bilo, za osmanlijsku vlast, "najsumnjiviji" element među četirima vjeroispovijedima (muslimani, katolici, pravoslavni, jevreji) zato što je carstvo veći dio svoga postojanja, sve do druge polovine 19. vijeka, bilo upleteno u vojne sukobe i ratove s katoličkim zemljama, među kojima su prednjačile Habsburška monarhija i Venecija. Stoga se i na domaće katolike gledalo kao na potencijalnu petu kolonu. No, u sistemu osmanlijske vlasti katolici su našli mjesto u mnogim za društvo korisnim aktivnostima (rudari, trgovci, razni zanatlije, kovači...), pa su uprkos čestim demografskim gubicima i seobama (većina Slavonije, kao i Dalmacije naseljena je katoličkim hrvatskim stanovništvom iz Bosne i Hercegovine) uspjeli preživjeti i najteže udarce, kakav je bio pohod princa Eugena Savojskog na Bosnu 1697., nakon čega je katoličko stanovništvo palo na oko 17.000 ljudi.
Lika U prethistorijsko i antičko doba područje Like naseljava ilirsko pleme Japodi. Njih je u 1. vijeku prije nove ere pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora je bila samo površna, jer je Rimljanima bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom Carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju Hrvati. Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku. Postoje teorije da su nakon ustanka Ljudevita Posavskog u slabo naseljenu Liku franački vladari preselili znatan broj Avara, koji su se kasnije stopili s Hrvatima. S razvojem i jačanjem hrvatske države, dolazi do porasta stanovništva i većeg stepena društvene organizacije, a s tim i do podjele starih rodovskih župa u Lici. Tako nastaju nove župe Bužane, Hotuča, Lapac, Plase i druge. O porastu značenja Like unutar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva govori i osnivanje Krbavske biskupije 1160. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad Korenice, a zatim na Udbini. Materijalni ostaci iz tog razdoblja su neznatni, jer su većinu crkvi i utvrda uništili Turci. Dokaz tadašnjeg stepena razvoja je i postojanje tiskare u Kosinju krajem 15. vijeka.