poštivali - Synonyms of poštivali | Antonyms of poštivali | Definition of poštivali | Example of poštivali | Word Synonyms API

Article	Example
Lipa (biljka)	U literaturi se spominje lipa kao sveto slavensko drvo pa se može zaključiti da su Slaveni prije prelaza na monoteističke vjere poštivali idolopoklonstvo šume, dakle i mislima bili povezani s lipom. Prema predanjima vršili su obrede i prinosili žrtve lipi kao idolu. Običaj idolopoklonstva lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa umeću ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time sačuvaju od gromova i požara.
Vlatko Tumurlić	Zajedno sa drugim poslanicima predstavljao je kneza Pavla Radenovića u pregovorima sa Dubrovčanima tokom bosansko-dubrovačkog rata 1403-1404., a zastupao je i vojvodu Radoslava Pavlovića u rješavanju sudbine grada Sokola u Konavlima 1423. Ti poslovi pokazuju da su pripadnici Crkve bosanske bili odgovarajući i dovoljni garanti Dubrovčanima u najvažnijim pitanjima koja su imali sa bosanskim velmožama Pavlovićima. Otuda se uzima da je Crkva bosanska tokom 15. vijeka bila respektirana kao stabilan okvir u rješavanju bitnih državnih pitanja u srednjovjekovnoj Bosni, da su velmože poštivali tu njenu snagu, a i da su Dubrovčani to znali i redovno tražili da predstavnici Crkve bosanske budu uključeni u važnim pitanjima.
Bjelobog	Bjelobog je zapadnoslavensko božanstvo. Bjelobog je sin Roda, Boga Tvorca, Stvoritelja. On je bog svjetlosti, dobrote i pravednosti. Kao i mnogi drugi slavenski bogovi imao je nekoliko imena: Bjelbog ili Belun. Bjeloboga su naročito poštivali na današnjoj teritoriji Bjelorusije. Popularnost božanstva Bjeloboga potvrđena je mnogobrojnim spominjanjem u srednjevjekovnim hronikama. Tako je njemački svećanik, kršćanski misionar i jedan od najboljih hroničara 12. vijeka, Helmold von Bosau u Slavenskoj hronici (), prilikom posjete slavenskim državama u 12. vijeku, napisao da Slaveni ne započinju nikakve ozbiljne poslove bez prinošenja žrtvi Bjelobogu. Postojanje vjere u Bjeloboga potvrđeno je toponimima koji su sa njim povezani i koji su sačuvani do današnjih dana kod raznih slavenskih naroda. Tako naprimjer: U Saksoniji planina Bieleboh, u Poljskoj mjesta Bjalobže i Bjalobožnica, u Češkoj Bělbožice, u ukrajinskoj Galiciji Belbožnica, u blizini Moskve postojalo je svetilište Belbogi, a u Kostromi Ipatijevski manastir, ("Belobožji manastir" ) koji je u svom nazivu sačuvao ime drevnog boga svjetlosti i toplote.
Početak državotvornosti srednjovjekovne Bosne	Historičarka Nada Klaić smatra da se te teorija ne mogu primijeniti za onaj dio današnje Bosne na kojima je nastala prva bosanska banovina (Vrhbosna i Usora). Njeno je mišljenje da su avarsku administraciju zamijenili lokalni Slaveni sa tih teritorija i da su se Slaveni na tom području počeli teritorijalno organizovati po većim ili manjim geografskim cjelinama, a nesumnjivo su u tom procesu teritorijalizacije poštivali i neke historijske okvire. Ovdje nikakvo pleme, a još manje neki plemenski savez, nisu kumovali ovom osamostaljenju banske vlasti od avarske. Posve je na mjestu pretpostavka da su se periferni banati posvuda po ogromnom avarskom carstvu vjerojatno i prije dolaska Franaka osamostaljivali, samo što o tom procesu nije svjedočilo nijedno kroničarsko pero.
Stribog	Slaveni su Striboga predstavljali kao sjedokosog imućnog starca, koji je obučen u tamnoplavu odjeću i u ruci drži zlatni luk. Po legendi, živio je na kraju svijeta i zato je rijetko bio u društvu drugih bogova, dolazio je samo u slučaju, ako im je bila potrebna pomoć za pobjedu u ratovima. Striboga su najviše poštivali zemljoradnici, zato jer su vjerovali, što nevrijeme i kiša, koji su natapali biljke i vlažili zemlju, dolaze samo po milosti boga Striboga. Vjerovali su da on tjera kišu svojim disanjem u te krajeve gdje su se najviše njemu molili. S posebnim poštovanjem prema Stribogu odnosili su se i mornari, čiji je život na moru direktno zavisio od jačine vjetra. Njegovi poklonici su mu dizali hramove, najčešče na obalama rijeka i mora. Jedan od takvih najpoznatijih hramova nalazio se na ušću Dnjepra, na malom ostrvu Bjerezanj. Svaki trgovac moreplovac smatrao je svojim dugom dati bogati dar, kako bi njihovi brodovi imali dobar vjetar i čisto nebo. Stribog je imao i nekontrolisanu silu. Javljao se predvjesnikom haosa, a u isto vrijeme bio je oličenje mudrosti življenja. Nekada je bio zao i na zemlju je padao grad i puhala bura, a u drugim slučajevima, za svojih dobrih dana, vjetar je vodio brodove, kako bi nesmetano doplovili u luke, tjerao je grad da ne uništi usjeve.