Top 10 similar words or synonyms for eichmannu

hulla    0.833255

stojadinović    0.832483

đilasa    0.826783

ivanoviča    0.819641

pogazio    0.815666

lukavi    0.814552

momira    0.812165

klanjca    0.811472

wölfl    0.811407

bea    0.809937

Top 30 analogous words or synonyms for eichmannu

Article Example
Moshe Landau 1962. godine predsjedavao je na suđenju njemačkom ratnom zločincu Adolfu Eichmannu, na Okružnom sudu u Jeruzalemu. 1991. godine dodijeljena mu je nagrada Izrael u kategoriji prava Od 1962-70. godine Landau je bio predsjedavajući nezavisnog komiteta za spomenike Yad Vashem, organizacije koja dodjeljuje osobama titulu "Pravednik" (engl.:"Righteous among the Nations").
Adolf Eichmann Nakon hapšenja Eichmanna, austrijskoj politici nije odgovaralo, tvrdnja o austrijskom državljanstvu Eichmanna, te je na zahjev tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Austrije, Josefa Afritscha, nađen način pravnog oduzimanja austrijskog državljanstva Adolfu Eichmannu. Kako je Eichmann rođen u Njemačkoj, ali se kao dijete sa roditeljima preselio u Austriju 1914. godine, te je po austrijskom Zakonu o državljanstvu iz 1918 godine, bilo dovoljno stalno mjesto boravka za dobijanje državljanstva. Samim tim je Eichmannov otac dobio austrijsko državljanstvo, dok ga je Adolf dobio po automatizmu. Službenik austrijske kriminalističke policije Leo Maier (kasnije: Leo Frank), pronašao je rješenje u zakonskoj odredbi o oduzimanju državljanstva Austrijancima, koji su bili pripadnici u stranim vojnim jedinicama, a zbog Eichmannovog članstva u Austrijskoj legiji, ministar Afritsch, odobrio je retroaktivnu primjenu ove odredbe, te je time de facto, Eichmannu oduzeto austrijsko državljanstvo.
Hannah Arendt Od 1953. godine drži predavanja na Princetonu, Harvardu, na New School, Brooklyn College u New Yorku i na University of California, Berkeley. Od 1961. izvještava sa suđenja Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu. Od 1963. je profesor na University of Chicago, profesor na New School for Social Research u New Yorku, "Gifford Lectures" na University of Aberdeen. Umire 4. decembra 1975. u svom stanu u New Yorku.
Adolf Eichmann U knjizi "Eichmann u Jerusalemu", američka književnica njemačko-židovskog porijekla Hannah Arendt govori o Eichmannu, kao i većini nacionalsocijalista, kao sasvim normalnim ljudima, koji su težući karijeri izvršavali za pisaćim stolom i najveće zločine, bez griže savjesti. Sam podnaslov knjige, "Banalnost zla", u revizionističkim krugovima zloupotrebljava se kao teza da je svaki čovjek u određenim okolnostima sklon zločinu. Te je teze Arendt pobijala i smatrala nepravilnim tumačenjem svoga djela.
Simon Wiesenthal Baveći se svojim hobijem, filatelijom, kontaktira s mnogim kolekcionarima, te već 1953. godine dobija informaciju o Adolfu Eichmannu, ali zbog nedostatka novca ne odlazi u Argentinu. Zahtijeva od tadašnjeg predsjednika Židovskog kongresa Nahuma Goldmanna, da organizira njegovo hapšenje i izručenje, što ovaj odbija. Njegov biograf Tom Segev, potvrdio je postojanje dokumenata, sa kojima je Židovskom kongresu javljeno od strane Wiesenthala, mjesto boravka Eichmanna u Argentini. Osim Eichmanna, Wiesenthal je otkrio još i Karla Silberbauera, policajca koji je uhapsio Anne Frank; Zapovjednike koncentracionog logora Treblinka Franza Stangla i Franza Murera; Klausa Barbiea šefa Gestapoa u Lyonu; objavio je podatke o Friedrichu Peteru, austrijskom poslijeratnom političaru, članu austrijske skupštine i pripadniku Waffen-SS. U aferi oko austrijskog predsjednika Kurta Waldheima o njegovoj prošlosti u SS-u, Wiesenthal se založio protiv tvrdnji Svjetskog židovskog kongresa o njegovom učešću u deportaciji 40.000 Židova iz Grčke, kao i učestvovanju Waldheima u zločinima na Kozari, za vrijeme ratnih operacija u Jugoslaviji.
Adolf Eichmann Čitanjem i predavanjem optužnice Eichmannu, 1. februara 1961. godine, istovremeno je pripremljen protokol odbrane na preko 3.000 strana sa 1.300 dokumenata (kasnije oko 1.600), te je sastavljena lista od tridesetdevet svjedoka. Pod službenim brojem 40/61 11. aprila 1961. godine počinje proces protiv Adolfa Eichmanna na Okružnom sudu u Jerusalemu. Devetomjesečnom pripremom i istragom sastavljena je optužnica u 15 tačaka pod predsjedavajućim sucima Moshe Landau, Benjamin Halevi i Yitzhak Raveh. Glavni tužilac je bio Gideon Hausner, a njegov zamjenik Gabriel Bach. Osnovica za optužnicu je sastavljena na osnovu preko 1.500 dokumenata i saslušanja 100 svjedoka, od kojih su 90 bili bivši logoraši koncentracionih logora. Njegov advokat je bio Nijemac Robert Servatius, što je omogućeno donošenjem posebnog zakona da jedan strani advokat može zastupati optuženog na izraelskom sudu, jer se nije mogao naći nijedan izraelski advokat koji bi zastupao Eichmanna. Odbrana je pozvala slijedeće svjedoke: Erich von dem Bach-Zelewski, Richard Baer, Kurt Becher, Theodor Horst Grell, Wilhelm Höttl, Walter Huppenkothen, Hans Jüttner, Herbert Kappler, Hermann Krumey, Max Merten, Franz Novak, Franz Alfred Six, Alfred Slawik, Eberhard von Thadden, Edmund Veesenmayer i Otto Winkelmann.
Adolf Eichmann Nakon završetka Drugog svjetskog rata Eichmann bježi 1945. godine iz američkog logora vojnih zarobljenika Oberdachstetten, te sa lažnim dokumentima pod imenom "Otto Henninger" živi u malom selu Aletnsalzkoch, gdje radi kao šumski radnik. U isto vrijeme lovac na naciste, Simon Wisennthal, pokušava naći Eichmanna te organizira pretres u kući Eichmannovih roditelja u Linzu i pokušava se susresti sa Eichmanovom suprugom. U augustu 1947. godine mogao je biti uhapšen po nalogu Simona Wisennthala, koji je naredio pretres stana u Fischerdorfu, dijelu Altaussee na kućnom broju 8. Umjesto pretresa tog stana, austrijski su se žandari zadržali na kućnom broju 38, gdje su tražili nekog drugog nacističkog oficira. Nakon toga, žandari su ipak došli na broj 8, gdje im je vrata otvorila Eichmanova supruga Veronika Liebl-Eichmann, koja je tvrdila da je od marta 1945. godine razvedena od Eichmanna i da ga od tada nije više vidjela. Zbog propasti firme u kojoj je radio, smješta se u iznajmljenom dijelu prostora firme, te živi od povremenih poslova sve do 1950. godine. Tada uz pomoć austrijskog biskupa Alois Hudala iz Vatikana, te njemačke organizacije za izbjeglištvo "Stille Hilfe" preko Italije se iseljava već organiziranim kanalima tzv. linijom pacova u Argentinu. Pod imenom "Riccardo Klement" dobija izbjeglički pasoš Crvenog križa i nakon izvjesnog vremena sastaje sa svojom porodicom. Relativno skromno živi u Argentini u mjestu Calle Chacabuco. 1957. godine tužilac u Auschwitz procesu Fritz Bauer dobija pismo od svog prijatelja i bivšeg logoraša Lothara Hermanna iz Buenos Airesa, u kom piše da je njegova kćerka Sylvia upoznala najstarijeg sina Adolfa Eichmanna, koji je zbog svojih antisemitističkih izjava lahko pao u sumnju. Fritz Bauer obavještava izraelsku vladu, koja u saradnji sa izraelskom tajnom službom Mossad organizira praćenje i istragu o Eichmannu. Izjavom agenta Mossada, nakon posjete u stanu, da jedan tako visoko rangirani nacistički SS oficir živi u skromnim uvjetima, istraga se gotovo prekida sve do marta 1960. godine kada Lothar Hermann u saradnji sa njemačko-židovskom zajednicom u Buenos Airesu sastavlja pismo izraelskim vlastima u kojem tvrdi: "...kako izgleda Izrael nema interesa za hapšenjem Eichmanna...". Do tada Eichmann je zaposlen u firmi Daimler Benz u mjestu González Catán, predgrađu Buenos Airesa.