Top 10 similar words or synonyms for ciceronovo

homerovo    0.801907

hubbleovo    0.794498

bakarno    0.763499

prethistorijsko    0.757829

hromi    0.757213

dominata    0.747421

predhistorijsko    0.743131

staljinovog    0.741940

helenizma    0.733176

augustovo    0.731455

Top 30 analogous words or synonyms for ciceronovo

Article Example
Rimska književnost Jedina historijska ličnost koja se u ovom periodu i na književnom planu izdvaja svojom individualnošću bio je državnik Apije Klaudije Ceko ("Appius Claudius Caecus"), graditelj Apijevog puta. Još u Ciceronovo doba postojao je tekst njegovog govora iz 280. p. n. e. protiv sklapanja mira s epirskim kraljem Pirom. Bavio se i pjesništvom i sastavio zbirku izreka ("Sententiae") u saturnijskom stihu.
Ciceron U Ateni je slušao akademika Antioha, epikurejca Zenona i opet stoika Fedra, a u govorništvu se dotjeruje kod Demetrija. U Maloj Aziji se upoznaje s kićenim azijskim stilom ("genus Asiaticum" ili "amplum"), a na Rodosu kod spomenutog Molona s rodoskim ("genus Rhodium" ili "medium"), koji čini sredinu između jednostavnog atičkog ("genus Atticum" ili "tenue") i raskošnog azijskog. Boravak na Rodosu odlučan je za Ciceronovo formiranje kao govornika jer se tada priklanja rodskom stilu.
Ciceron U Rimu je govornička vještina (retorika) bilo sastavni dio općeg obrazovanja. U Ciceronovo vrijeme nije bilo učenog čovjeka, pogotovo onog koji je javno djelovao, koji nije bio dobro upućen u toj vještini. Ciceron, nakon značajnog uspjeha na polju praktičnog govorništva i pošto je pod pritiskom politike triumvira bio primoran povući se u privatan život, stvorio je nekoliko sintetičkih djela iz teorije govorništva. U tim djelima je dao najbolje od sebe uspješno se noseći s grčkim uzorima.
Ciceron U pismu Marku Terenciju Varu ("Marcus Terentius Varro") iz aprila 46. godine p. n. e. Ciceron objašnjava svoju strategiju pod Cezarovom diktaturom. No, bio je veoma iznenađen kada je Cezar ubijen u martu 44. godine p. n. e. (martovske ide). Ciceron nije učestvovao u zavjeri i atentatu mada su zavjerenici bili uvjereni u njegovu naklonost. Brutus je navodno, držeći u ruci okrvavljeni nož, uzviknuo Ciceronovo ime i tražio da "vrati Republiku".
Ciceron Krajem 47. godine p. n. e. i početkom naredne Ciceronova pisma Terenciji postaju kraća i hladnija. Prijateljima se žalio da ga je izdala ne navodeći na koji način. Možda njihov brak nije mogao izdržati politička previranja u Rimu, Ciceronovo angažovanje i neke druge nesuglasice između njih dvoje. Plutarh navodi da je Ciceron bio povrijeđen Terencijinim zanemarivanjem tokom rata i da čak nije ni došla da ga dočeka na povratku. Razveli su se 45. godine p. n. e.
Rimska književnost Prozno stvaralaštvo nije ni izdaleka dostiglo onaj stepen koji je imalo u Ciceronovo doba. Političke prilike u ranom Rimskom Carstvu uslovile su povlačenje govorništva s foruma u retorske škole, u kojima se njeguju tzv. deklamacije ("declamatiōnes") ― jezički i stilski dotjerane vježbe o izmišljenim predmetima i pravnim slučajevima. Od stručne književnosti zanimljivo je djelo Vitruvije Polion ("Vitruvius Pollio") "O građevinarstvu" ("De architectūra", u 10 knjiga), jedino takve vrste iz antike koje nam se sačuvalo.
Rimska književnost Dok je proza u Ciceronovo doba dosegla svoje vrhunce, pjesničko je stvaralaštvo relativno oskudno, ali zauzima posebno mjesto u rimskoj književnosti. Dva se autora svojim pjesničkim ostvarenjima uzdižu iznad ostalih ― Lukrecije i Katul. Tit Lukrecije Kar ("Titus Lucretius Carus", oko 98―oko 55. p. n. e.) autor je filozofsko-didaktičkog epa u šest knjiga, sastavljenog u heksametrima pod naslovom "O prirodi" ("De rerum natūrā"). U njemu je pjesničkim jezikom opjevao Epikurovu materijalističku filozofiju. Opisujući prirodu i zakonitosti koje u njoj vladaju, Lukrecije želi da ljude oslobodi religije, praznovjerja i straha od smrti, prikazujući im smisao života u spoznaji prirode i u življenju koje je u skladu s njom.
Rimska književnost Ovo se radzbolje često naziva i "zlatni vijek", zato što je rimska književnost u njemu dostigla svoj najveći procvat. Helenističko obrazovanje ne služi više za puko oponašanje grčkih uzora već kao podsticaj da se umjetničkim latinskim jezikom obradi rimska tematika i tako stvore samosvojna djela koja ravnopravno stoje uz grčka, a ponekad ih čak i nadmašuju. U Ciceronovo doba od 80. do 30. p. n. e. cvjeta pretežno proza, a u Augustovo doba od 30. p. n. e. do 14. n. e. najviše vrhunce dostiže poezija.
Ciceron Rimljani su se dugo opirali helenizmu jer su ga smatrali neprijateljem svoje posebnosti. Grčka je ipak imala snažniju kulturu i njena pobjeda je bila neminovna. Praktično rimsko biće postepeno je usvajalo učenje grčkih filozofa i zaputilo se u prostranstva grčkih filozofskih sistema. U Ciceronovo vrijeme nije bilo učenog Rimljanina koji nije dobro poznavao i grčki jezik i koji nije, ako je to mogao sebi priuštiti, bio na licu mjesta, na izvoru, u samoj Grčkoj, i proveo neko vrijeme na atenskoj akademiji. No, tek Ciceron popunjava prazninu u latinskoj filozofiji naročito pisanjem latinskog filozofskog rječnika stvorenog na osnovu grčkog univerzuma filozofskih pojmova, izraza i dr.
Ciceron Konflikt između Cezara i Pompeja je eskalirao 50. godine p. n. e. Ciceron je stao na stranu Pompeja ali je oprezno izbjegao otvoreno suprostavljenje Cezaru. Kada je 49. godine p. n. e. Cezar izvršio invaziju na Italiju, Ciceron je pobjegao iz Rima. Cezar je u nastojanju da obezbijedi legitimitet koji bi mu omogućila podrška senatora, tražio Ciceronovo odobravanje, no Ciceron se iskrao i iz Italije i otputovao u Dyrrachium u Iliriji (Epidamnos, današnji Drač u Albaniji), gdje su bile stacionirane Pompejeve pristalice. Sa Pompejevim snagama je zatim, 48. godine p. n. e. otišao u Farsalu (antički "Pharasalus", današnji grad u južnoj Tesaliji, u Grčkoj) iako je brzo gubio povjerenje u sposobnost i pravednost "Pompejaca". Dogodilo se i neslaganje sa kolegom senatorom Katonom Mlađim koji mu je rekao da bi bilo bolje za "stvar optimata" da je ostao u Rimu.